UPOZORENJE

  • Vlasnik bloga ne snosi nikakvu odgovornost za štetu koja može nastati realizacijom navedenih pokusa. Sve što činite činite na vlastitu odgovornost.
Kemijaš na Indexu

Hvala svima!
Blog
utorak, siječanj 5, 2010
i neka vam se sve želje ostvare, a ja bi mogao napokon napisati i pokoji novi članak :))
kemija @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 11, 2009

Od prvog siječnja ove godine mnogi su se zakoni promijenili. Jedna od njih je i naveo da ljekarne trebaju imati posebne dozvole ukoliko žele prodavati određene kemikalije. A pojedinci do tih kemikalija ne mogu doći jer su osnovne kemikalije proglašene otrovima. No zanimljiva je činjenica da nitko otrovom nije proglasio solnu kiselinu koju možete bez problema i u neograničenim količinama kupiti u bilo kojoj prodavaonici.

Vraćam se na problem. Kako mi je određena kemikalija zatrebala prvo sam se obratio Kemika d.o.o u Zagrebu, i oni su uljudno odgovorili da 1 kg te kemikalije košta 50 kuna + PDV. Naravno maloprodaje nemaju. Valjda trebam kupiti tonu, pa onda će sve biti ok. No, ne mogu kupiti tonu jer sam ja pojedinac koji nema dozvolu za rukovanjem tom opasnom tvari. Zatim sam otišao u ljekarnu gdje sam prije dvije godine kupio 2 kg dotične kemikalije bez ikakva problema. Bio sam glatko odbijen. Nedugo zatim otišao sam u jednu prodavaonicu i našao malena pakiranja dotične tvari u količini od 10 grama koja je koštala simboličnih 5,49 kuna. Mislite li da je to malo pomnožite iznos i dolazite do vrtoglavih 549 kuna za kilogram. Nije loša zarada, zar ne? Odustao sam od potrage i zaboravio na tu kemikaliju. Danas odem u drugu prodavaonicu i nalazim veselje i sreću: pakiranje od 1,2 kg te iste kemikalije za bijednih 59 kuna. Pitate se kako je sada moguće da mogu kupiti 1,2 kg bez ikakvog papira, kupiti tako strašan otrov u prodavaonici u kojoj me nitko ništa ne pita. Rješenje je u tome što na deklaraciji stoji oznaka: to je nešto za nešto. To je ona opasna kemikalija, strašan otrov, razjeda kožu, ali to se ne zove tako nego nekako drugačije. I odmah i odjednom nema potrebe za dozvolama, nema  suvišnih pitanja, možeš kupiti koliko ti god duša želi, a jeftinije je nego što li je u Kemike d.o.o A sastav toga nečega što je nešto je 100% tražene tvari, čistoće preko 99,95%, što je u biti laboratorijska čistoća.

I tako i zakoni imaju rupe, a kemija i dalje živi.

kemija @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 2, 2008
Pročitah danas na portalu da se zadarski srednjoškolci igraju "kemijskim bombama". Odmah mi je to privuklo pažnju. Mudraci, (a kako ih drugačije nazvati) kupe preko odmora Coca - Colu, solnu kiselinu i aluminijsku foliju. Colu popiju, uliju u praznu bocu solne kiseline i ubace aluminijsku foliju. Zatvore čepom i to je to. Kažu da ih više zabavlja od bacanja petarde, jer glasnije eksplodira. I naravno sve su to pokupili sa Youtube servisa.
Nikada klinci nisu mislili glavom. Ne misle kako u trenutku pucanja plastične boce, okolo lete vrlo sitni komadićci plastike. Naravno, pogode li oko, o posljedicama ne želim niti pričati. Isto tako u trenutku eksplozije, solna kiselina se disperzira u zraku finu maglu. Udisanje takvih para izaziva svakako vrlo gadne smetnje u disanju, i moguće oštećenje pluća. A kada sam pročitao da se njihova hrabrost mjeri s time tko će bliže prići boci, naježio sam se.
Sva sreća što je aluminij vrlo reaktivan metal. Mada je visoko elektronegativan, i samim tim vrlo reaktivan, on se radi svoje reaktivnosti presvuče slojem oksida koji jako dobro prianja uz površinu metala i kompaktan je, te ga štiti od daljnje oksidacije. Kada ti klinci ubace foliju u kiselinu, reakcija po njihovu sreću nije trenutačna, jer kiselina prvo mora razoriti sloj oksida, pa tek onda može početi sa otapanjem aluminija. Osim što kiselina otapa aluminij, pritom se i znatno grije. A kako nam je poznato da se grijanjem sve reakcije ubrzavaju, jasno je zašto dolazi do detonacije i pucanja boce. Što je solna kiselina toplija, to reakcija brže ide, a što brže ide, to se oslobađa više plina.

Djeco, čuvajte oči i ne igrajte se sa ovakvim stvarima. Znate kako kažu za minere, oni samo jednom mogu pogriješiti. Nemojte da vam se što dogodi….
kemija @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 30, 2008


Ne tako davno bio je jedan sat koji je bio uvijek na svega par minuta od podne. U podne bi, nažalost izbio nuklearni rat. Ne znam gdje taj sat sada jest i što on radi, ali znam da je jedan drugi sat došao na minut do podne. Mada podne na tom satu ne bi značilo trenutačno uništenje (u roku od par sati), isto tako se bojim da je taj sat već otkucao prvu minutu poslije podne. Dakle zakasnili smo. Vidim, moćnici, velike države, kao potpisuju neke ugovore, predgovore i sve ostalo kako bi smanjili emisiju CO2 u atmosferu. Možeš misliti.

Ipak htio ili ne, moram priznati samom sebi da se u čovjeku pojavio slabi nagovještaj razuma. I izgleda da je poslovica " Ovu planetu nismo naslijedili od naših očeva, nego je posudili od naše djece" ipak dovoljno jako odjekivala u našim glavama. Nešto se ipak promijenilo. Nešto, sitno, ali je. Maleni korak za čovjeka a veliki za čovječanstvo. Ili je možda obrnuto.

Zemlja je i dalje predivan modar planet kada se gleda iz orbite. Mogu slobodno reći, da je jedino tada istinski modar i predivan. Dođete li na površinu, more više nije modro. A i nebo više nije čisto. O zraku da i ne govorim. Sve se ipak promijenilo.

Često se pitam da li je kapital i u ovom slučaju uspio odnijeti pobjedu nad planetom. Jer ako jest, onda smo u gabuli. I zaboravljamo jednu stvar. Mi planetu nismo naškodili. Čak se i plastika razloži nakon 500 godina. 500 godina je previše za čovjeka, ali za život jedne planete je ništa. Planet je nama dao mjesto za život koje smo sami sebi učinili negostoljubivim.

Čitam danas da je i Vatikan odlučio koristiti barem dijelom solarnu energiju. Ušteda, 80 tona nafte na godinu. Čini li vam se malo, pogriješili ste. To nije malena brojka, jer koliko bi se nafte moglo uštedjeti da svi koristimo energiju sunca. No i opet postavlja se pitanje: kako to napraviti. Solarni paneli su preskupi, to su investicije koje se isplate nakon 20-ak godina. Zašto solarni paneli nisu jeftiniji? Vjerujem da svi znate odgovor: jer bi ih onda svi stavljali. Svi bi imali svoju energiju, a tko bi onda kupovao naftu. Jasno da bi se kupovala, no daleko manje, a po zakonu ponude i potražnje: manja proizvodnja znači manju cijenu. Netko bi gubio. A taj netko ne želi gubiti. Taj netko želi zaraditi. Želi da njegova nafta sagori jer će on imati brdo novčanica, moći će živjeti. Uživati u životu. I samo misli da je svojim nasljednicima osigurao sve. Jer novac neće vrijediti kada dođe ledeno doba. I njegov nasljednik će možda biti dovoljno snalažljiv da preživi. A možda i neće. Zbog pohlepe svojih roditelja, zbog zla koje se zove: novac.

Da, ipak mi se čini: sat je otkucao još jednu minutu više.

Trenutačno vrijeme: 12:02

Šteta, imali smo šansu…..

kemija @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 2, 2008




Svi ste čuli za destilaciju. Destilacije je proces u kojem zagrijavate tekućinu ili otopinu. Tekućina isparava i sakuplja se na hladnijem, zato predviđenom dijelu posude.  Tekućinu koju skupite na taj način nazivamo destilatom. Na ovaj način možemo jednostavno odvojiti tekućinu od otopljene tvari pod uvjetom da otopljena tvar nije hlapljiva i da pri samom procesu destilacije sama ne isparava.

Primjer 1.

Uzmemo li otopinu kuhinjske soli i zagrijavamo li je u posudi: ispravat će voda. No kuhinjska sol neće ispravati. Onda će ostati u ostatku tekućine. Ukoliko dovoljno dugo destiliramo,  voda će ispariti, a u posudi će ostati  sol. Na taj način možemo dobiti pitku vodu od slane vode.

Primjer 2

Uzmemo li amonij hidroksid (dakle amonijak otopljen u vodi) i destiliramo li tu otopinu: rezultat neće biti čista voda. Zašto? Kao i svi plinovi, tako i amonijak možemo istjerati iz otopine povećavajući njezinu temperaturu. Samim tim se smanjuje topljivost plina u vodi i amonijak se izdvaja iz vode. Kako se sada u plinovitom stanju poviše otopine nalaze plinovi amonijak i vodena para i sam destilat će ih isto tako sadržavati.
Svi znate da se u kuhinjski pojavljuju naslage nečistoće koji nastaju kao produkt isparavanja masti prilikom kuhanja, koji se u obliku aerosola taloži na kuhinjskim dijelovima. Po definiciji aerosol je suspenzija vrlo sitnih čestica krutine u plinu. U ovom slučaju plin je vodena para, a krutina je mast. Aerosol se razlikuje od prave otopine po tome što su čestice krute tvari puno veće, nego li što su u pravim otopinama.
Osnovni uvjet za što uspješniju destilaciju je što veća razliku  u temperaturi ključanja sastojaka koje želimo razdvojiti.

kemija @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 13, 2008
Kampanja protiv mineralne vode U Veneciji se ovih dana nudi vrlo zanmljiv 'paketić' za ožednjele turiste. Sastoji od jedne prazne plastične boce i plana grada s ucrtane 122 fontane raspoređene u različitim kvartovima. Ovaj paket bi trebao omogućiti turistima u Veneciji da se pod jakim ljetnim suncem opskrbe neophodnom vodom, a da pritom ne potroše niti jedan jedini euro. Inicijativu pokreću tamošnje gradske vlasti 5. lipnja u sklopu Svjetskog dana zaštite okoliša. Riječ je o kampanji koja se protivi konzumiranju mineralne vode, pravom teretu kućnih budžeta pojedinih obitelji. Naime, upravo su Talijani najveći svjetski potrošači flaširane vode, a godišnje se u tom biznisu okrene čak 3,2 milijarde eura! Izvor NET.HR

Nemate niti pojma kako mi je bilo drago pročitati ovaj članak. Opća pošast "ultra zdrave vode sa prirodnog izvora" nije zaobišla niti nas: no mi vjerojatno radi općeg stanja ne možemo sebi priuštiti da kupujemo i trošimo takvu vodu.
No nije mi jasno zašto ljudi ne misle svojim glavama. Kao prvo: za svaku bočicu vode treba napraviti polietilen. On je relativno najneopasnija plastika, ali kao i svaka ima ekstremno dugačak vijek raspada. Zatim: voda se prilikom punjenja svakako mijenja, jer nema toga što industrijska proizvodnja ne promijeni. Isto tako upitno je koliko je ta voda zapravo bolja od vode iz vodovoda. Ljudi zaboravljaju da tu čistu vodu "iz izvorskih brega" priju nakon što je odstajala i par mjeseci unutar plastične boce. A u cijeloj toj priči zaborave jednu stvar: voda je zapravo univerzalno otapalo i izuzetno je malo stvari koje voda ne može otopiti, ma o kako malenim količinama stvari zapravo pričali. Pa još stari Egipćani su znali da voda koja stoji u srebrenoj posudi ostaje mjesecima svježa. A samo je stajala u posudi, mi danas znamo da je to moguće jer vida pomoću otopljenih plinova otopi dio srebra i srebro pređe u ionski oblik. A ioni srebra imaju jako dobra fungicidna i antibakterijska svojstva.

Stoga, nije sve kako se čini da je, a inicijativu iz vrha članka pozdravljam.  I to iz više razloga: manje plastike, manje zagađenja, manje novca koji će biti potrošeni na vodu, jer vodu uvijek možete popiti iz vodovoda...
kemija @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
157189
Sljedeći tekstovi
  • amonijev karbonat
  • kaljenje čelika
  • katodna i anodna zaštita
  • kelvarska vlakna
  • emulgatori
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.